Svjedočenje na sudu i izostanak radnika s posla
Objavljeno: 14. 03. 2018.
Temeljem prigovora radnika, dana 13.03.2018. god. Sindikat hrvatskih željezničara obratio se Upravi HŽ Putničkog prijevoza sa zahtjevom da riješi problematiku radnika zaposlenih na radnim mjestima kontrolor putničkog prijevoza, šef vlaka-kondukter i kondukter, vezano za svjedočenje na poziv suda. Naime, 2011. god. odvjetnička kuća preuzela je vođenje sudskih sporova protiv putnika koji su zatečeni u vlaku bez prijevozne karte, a istu nisu htjeli platiti.
Odvjetnička kuća je u tužbenom zahtjevu predlagala sudu da se sasluša kao svjedok i kondukter, što je bilo suvišno jer kondukter je bio obvezan uz Zapisnik o neobavljenoj doplati u vlaku, ispostaviti i Izvješće o neurednostima-neprilikama.
U izvješću je radnik bio dužan napisati razlog ispostavljanja Zapisnika te su ga takvog ranije koristili pravnici HŽ Putničkog prijevoza pa se kondukter nije pozivao na sud, jer nije mogao ništa drugo reći nego što je već napisao.
Za Poslodavca nije sporno da radnika oslobodi od rada, ali je sporno što mu ne želi platiti izgubljenu zaradu. Ovaj problem traje duže vrijeme, a isti se ne rješava.
Umjesto da se radnicima plati izgubljena zarada u cijelosti, nadređeni radnici predlažu radnicima da uzmu slobodan dan, neplaćeni dopust, dan godišnjeg odmora, da nađu zamjenu i sl. Znači, svjesno krše zakonske propise o pravima svjedoka.
Ranije, kada su se radnici pozivali na sud, Poslodavac je uz poziv suda, radniku izdavao i potvrdu koja je sadržavala novčani iznos izgubljene zarade, računajući i kilometražu.
Potvrdu je radnik dao sudu, a isti je izdao rješenje kojim se poslodavac obvezao da isplati novčani iznos radniku. Nakon što isplati novčani iznos radniku, poslodavac je stekao pravo da se obešteti od suda. Stoga je nerazumno što je poslodavac odustao od ovog pravila, koje je bilo u skladu s važećim zakonskim propisima, a isti se nisu mijenjali.
Sindikat je zatražio da Uprava donese odluku kojom bi propisala da su nadređeni radnici obvezni uz poziv suda radniku izdati i potvrdu o izgubljenoj zaradi, računajući i kilometar. Ovo bi olakšalo sudu da donese rješenje o izgubljenoj zaradi radnika.
Također i radniku ne bi morao dokazivati sudu koliko je on izgubio zaradu.
Izgubljeno vrijeme kod suda, Poslodavac bi evidentirao kao radno vrijeme radnika, ali najmanje 8 sati rada.
Naime, radnici kao svjedoci su prisiljeni putovati do mjesta suda, koje je udaljeno i više stotina kilometara. Posljedica je da na putu provedu po 10 sati pa i više, što znači da nemaju propisani odmor između smjena. Događa se da radnik bude na putu 10 sati, a kada se vrati u svoj domovni kolodvor, mora nastaviti raditi.
Očekujemo da Poslodavac u najkraćem roku prihvati opravdani zahtjev Sindikata hrvatskih željezničara.
Vahid Bajraktarević, dipl. iur.
dopredsjednik Sindikata hrvatskih željezničara