Kako smo pregovarali u HŽ Putničkom prijevozu?

Objavljeno: 03. 02. 2019.

Nakon 4 mjeseca pregovora i 20-tak sastanaka s pregovaračkim odborom poslodavca i Upravom, nekon još 20-tak sastanaka pregovaračkogh odbora sindikata, 31.1.2019. napokon smo potpisali Kolektivni ugovor.

Cijelo vrijeme, do samog potpisivanja KU, kao koordinator Pregovaračkog odbora sindikata, trudio sam se da sindikalna strana, unatoč razlikama, sačuva slogu i jedinstvo, jer sam znao da je to jedini način da uspješno okončamo posao koji je za svakog radnika od iznimne važnosti.
I uistinu, do pred sam kraj pregovora nije bilo soliranja, niti međusobne borbe za članstvo, na što sam kao koordinator Pregovaračkog odbora iznimno ponosan. Sva tri sindikata, sva tri člana Pregovaračkog odbora trudili smo se sačuvati stečena prava i pri tome ostvariti koliko je god moguće poboljšanja, a naročito ishoditi povećanje plaće. To je na kraju i donijelo uspjeh.
Do pred sam kraj pregovora, do 24 . siječnja, kad je poslodavac predložio tzv. konačni prijedlog Kolektivnog ugovora, radili smo složno. Dogovoreno je bilo da se do 28. 1. zajednički očitujemo o tome prihvaćamo li ponudu poslodavca, ili ćemo još pregovarati. U tom cilju za 28. 1. sazvao sam sjednicu Pregovaračkog odbora sindikata.
Međutim, kolege iz Sindikata strojovođa odlučili su raspisati referendum među članstvom, smatrajući da je ponuda poslodavca zadovoljavajuća i da se ne može više dobiti. Informirani smo da je referendum prošao s visokim postotkom ZA potpisivanje ponuđenog prijedloga KU.
Mi iz Sindikata hrvatskih željezničara i Sindikata željezničara Hrvatske nismo bili sasvim zadovoljni postignutim.
Htjeli smo ponajprije riješiti ozbiljan problem naknade za prijevoz, jer je ponuđeno da će radnici koji koriste prijevoz vlakom (njih oko 700), morati birati između P2 karte i naknde u visini 360 Kn pa bi u konačnici, umjesto 400 Kn povećanja plaće, dobili samo 40 Kn, a oni kojima Uprava nije pristala povećati plaće, dobili bi manje nego dosad.
Htjeli smo da svi naši članovi dobiju povećanje neoporezivog i oporezivog dijela plaće.
Htjeli smo zaštititi radnike kojima je prijetilo smanjivanje plaće izmjenom instituta solidarnosti, pri čemu smo prihvatili da se visina zaštićene plaće ograniči.
Htjeli smo i da se broj sati za rad sindikalnih povjerenika i povjerenika u funkciji radničkih vijeća dovede na koliko toliko zadovoljavajuću razinu, koja bi omogučila nemetano funkcioniranje, a što je niskom ponudom Uprave, dovedeno u pitanje.
Uputili smo pismo članovima SHŽ i SŽH putem oglasnih ploča u kojemu smo objasnili najvažnije elemente postignutog i neostvarenog.
Na sjednici Pregovaračkog odbora održanoj 28. 1. od strane predstavnika Sindikata strojovođa Hrvatske informirani smo o tome da su njihovi članovi na referendumu prihvatili ponuđeni Kolektivni ugovor te su ga oni spremni potpisati, no ako SHŽ i SŽH nisu zadovoljni, ako traže nastavak pregovora, da su oni voljni dalje sudjelovati u pregovorima.
Sljedom toga uputio sam očitovanje Pregovaračkog odbora sindikata, tražeći da se pregovori dalje nastave, jer bi u suprotnom Sindikat hrvatskih željezničara i Sindikat željezničara Hrvatske pristupili mirenju radi mogućeg štrajka te u slučaju neuspjeha mirenja, pristupili organizaciji štrajka.
Niti na sam dan potpisa nismo bili spremni prihvatiti ponudu poslodavca, pokušavajući ostvariti navedene ciljeve. Tek iza podne 31. 1., poslodavac je prihvatio da riješi naknadu za prijevoz tako da svi radnici i dalje dobivaju 360 Kn, što je uneseno u Kolektivni ugovor. U jednom trenutku postojala je spremnost poslodavca da radnicima VSS s cijenom rada između 50 i 55 Kn odobri dodatak na plaću u visini 400 Kn, ali se u konačnici predomislio.
Nakon toga mi u SHŽ i SŽH pokušali smo staviti na vagu ostvareno i neostvareno. Mogli smo ući u neizvjesni postupak mirenja i u organiziranje štrajka, u čemu bismo protiv sebe imali i Upravu i SSH. Radi isteka produžene primjene starog Kolektivnog ugovora, krenuli bi u štrajk bez prava na kilometražu i dodatka za nejednakomjerni smjenski rad, kojih nema u Pravilniku o radu, ni u ugovorima o radu radnika. Bili smo svjesni i toga da je poslodavac lukavo davao nešto više ustupaka bitnih radnim mjestima izvršne službe, koja mogu omesti odvijanje željezničkog prometa pa bi motiviranje tih radnika za provedbu štrajka, naročito nakon što je riješen problem prijevoza, bilo teško.
Iz tog razloga sindikalnim povjerenicima predložili smo potpisivanje Kolektivnog ugovora, što su oni većinom glasova prihvatili.
Prilikom čina potpisivanja KU, zatražili smo od poslodavca da pronađe rješenje kako se radnicima, brisanjem članka 303. i izmjene odredbe o zadržavanju plaće s osnove solidarnosti, ne bi smanjila plaća. Tu se misli na niže plaće SSS i VŠS, a ne na direktorske plaće. Uprava je obećala to riješiti pa je držimo za riječ.
Ostaje nam zadaća popraviti dijelove Kolektivnog ugovora kojima i dalje nismo sasvim zadovoljni. Čeka nas i borba za očuvanje radnih mjesta, jer je poslodavac već najavio “promjene u organizaciji”, što je zadnjih godina na željeznici sinonim za otpuštanja.
Već mnogo puta, a i prilikom proteklih Kolektivnih ugovora, pokazalo se da smo zajedno mnogo jači, nego svaki sindikat zasebno.
Ovim putem kolege iz Sindikata željezničara Hrvatske i Sindikata strojovođa Hrvatske pozivam da nastavimo suradnju u korist radnika.
S poštovanjem,
Ivan Forgač, predsjednik Sindikata hrvatskih željezničara

Komentari su zatvoreni.